Među brojnim muslimanima koji su se doselili u Rijeku poslije Drugog svjetskog rata, najviše je bilo Bošnjaka i Albanaca. Ubrzo se osjetila potreba za vjerskim aktivnostima i stalnim imamom koji bi predvodio riječke muslimana. Već 1960. godine muslimane Rijeke je posjetila delegacija na čelu sa reisu-l-ulemom Sulejmanom ef. Kemurom, Naimom ef. Hadžiabdićem i drugim. Svrha posjete je bila uspostavljenje i osnivanje Islamske vjerske zajednice.
Prvi inicijativni Odbor iz 1960. godine je nadopunjen i proširen 1963. kada je ponovo delegacija na čelu sa pomenutim reisu-l-ulemom posjetila Rijeku. Nažalost, ovaj inicijativni odbor nije dao očekivane rezultate. Godine 1966. u Rijeci je izabran riječki pododbor zagrebačkog Odbora islamske zajednice kojega su sačinjavali: Fajko Hadžialagić, Muhamed Tokalić i Sadik Hadžijusufović. Već sa prvim ramazanom Islamska zajednica u Rijeci je imala veliki broj (170) članova. Prema tome, 1966. godina se može uzeti kao godina osnivanja Islamske vjerske zajednice. Prvi imam je bio Sejfullah ef. Nazmi porijeklom iz Makedonije. Sljedeće godine je doputovao mladi softa Muharem ef. Omerdić kao imam za vrijeme mjeseca ramazana.
Prvih godina vjerske aktivnosti obavljale su se u kućama vrijednih i uglednih džematlija sa područja grada Rijeke. Iako su od grada Rijeke dobili prostor od 20 kvadrata na Brajdi, javlja se ideja Muhameda Tokalića za kupovinom zemljišta da bi se sagradio prikladan mesdžid za potrebe muslimana. Već 1970. godine upućen je zahtjev Starješinstvu za stalnim obavljanjem džume-namaza i nakon mjeseca ramazana. Imam Merzuk ef. Vejzagić, svršenik Al-Azhara je 1971. imenovan je za glavnog imama u Rijeci. Ubrzo nakon dolaska stalnog imama, 1973. godine kupljen je stan na adresi Grivice 6 od 78 metara kvadratnih. Rijeka je tada bila sjedište glavnog imama za Hrvatsku i Sloveniju. Ubrzo, 1976., mesdžid je proširen za još jedan stan odmah do postojećeg. Na mjesto imama u Rijeci je 1978. postavljen Ishak ef. Alešević.
Nakon dvije godine odlazi u Sisak. Odmah nakon toga na natječaj se javlja Adem ef. Smajić iz Tešnja, svršenik Al Azhara. Prvi službeni zahtjev gradu za dodjelom lokacije za izgradnju Islamskog centra u Rijeci je upućen 1984. godine i dobivena je lokacija na Turniću. Već 1989. godine, zbog odbijanja prethodne mjesne zajednice, iznađena je nova lokacija na Podmurvicama 1989. godine. Godine 1990. izabrane su institucije Islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju. Prvi predsjednik Sabora je bio h. Salim Šabić, a prvi predsjednik Mešihata je bio Ševko Omerbašić. Godinu nakon velikih promjena u Zajednici, potpisan je Ugovor o kupnji zemljišta za izgradnju Islamskog centra. Rat u Bosni i Hercegovini prolongirao je aktivnosti izgradnje Islamskog centra u Rijeci. Riječki džemat se može pohvaliti sa značajnim humanitarnim radom tijekom rata i izuzetnom suradnjom sa MDD Merhametom. Godine 1999. kupljeno je 4000 kvadrata za izgradnju Islamskog centra u Rijeci. Od te godine sve više se inteziviraju pripreme za gradnju Islamskog centra u Rijeci. Nekoliko godina poslije, 2002. godine za v.d. glavnog riječkog imama postavljen je Hajrudin ef. Mujkanović, a od 2005. godine obnaša funkciju glavnog imama MIZ Rijeka, a prethodni imam Adem ef. Smajić je umirovljen. Iste godine za predsjednika Medžlisa izabran je h. Mujo Isić. Međutim zbog burnih događanja oko Islamskog centra, 2003. nastaje i (Udruga musliman) džemat Zamet. U Primorsko-goranskoj županiji trenutno cca 11.000 muslimana.
Doseljavanje muslimana na područje Primorja i Kvarnera
Veze muslimana sa Rijekom (saraceni – stari naziv za Arape) desilo se još u 7. i 8. stoljeću kada su Saraceni osvojili više zemalja oko sredozemnog mora. Sigurno je da su u istom stoljeću Saraceni svojim brzim brodovima zalazili i u Jadransko more. Sredinom 12. stoljeća ili nešto kasnije, Kvarnerski zaljev je oplovio poznati arapski istraživač i geograf Eš-Šerif El-Idrisi, koji nije spomenuo poznati rimski grad umjesto Rijeke poznat pod nazivom TARSATICA, ali je zato u svojim putovanjima dosta ostavio podataka o drugim gradovima na ovom području počevši od krajnjeg juga Ulcinja pa do kraja Istre. Tu su spomenuti Opatija ( Albuna), Lovran ( El-Evrena) te nastariji hrvatski primorski grad Bakar koji je između ostalog poznat i zbog TURSKE kuće u Bakru koja i dan danas postoji. Tu se svakako spominje i grad Bribir (gdje se prema nekim istraživačima u centru grada Bribira nalazi i turbe koje je sad kapela sv. Josipa) zatim se spominje grad Senj (poznata turska tvrđava iznad grada Senja). U knjizi uvaženog muftije se spominje kako je na srednjem Jadranu bilo muslimana i prije dolaska Osmanlija na Balkanski poluotok. Tako se između nopstalog spominju i naselja u zaleđu Zadra – Islam Latinski i Islam Grčki. O posrednim vezama Rijeke sa muslimanima iz Osmanlijskog Carstava govore i neki toponimi (nazivi mjesta) orijentalnog porijekla na riječkom području. Tako npr. postoji naaselje Turkovo (dobilo ime po doseljenicima iz Turske) koji su zasigurno bili kršćani izbjegli iz nekadašnjeg Bosanskog pašaluka. U naselja u blizini Kastva nose naziv Gornji Turki i Donji Turki. Prema narodnoj tradiciji nazivi ovih sela su nastali od nekog Turka (Turčin) koji nekada navodno pobjegao iz turske vojske i nastano se na kastavštini. Kasnije se pokrstio i priženio ali su naselja ostala po njemu. U Lici i Gosrkom kotaru ima također dosta toponima orijentalnog porijekla kao što su skijalište Begovo Razdolje, Čelimbaša i mjesto Čardak i sl. koj ukazuju o prisustvu turaka (muslimana) na ovim područjima. Granice Bosanskog pašaluka u 16. i 17. stoljeću su zadirale duboko u Liku i Dalmaciju a negdje dodirivale i Gorski Kotar i zbog toga i danas neki lokaliteti nose orijentalne nazive. Prvi zvanični kontakti islamskog svijeta s Rijekom zbili su se početkom 18. stoljeća u sklopu normaliozacije odnosu između dvije imperije, Turske i Austrije. U isto vrijeme Rijeka ojačava kao jedno od najvažnijih pomorskih luka Austrije. U drugoj polovini 19. stoljeća postoji raspoloženje za čvršće povezivanje riječke luke s Otomanskim Carstvom, gdje su tadašnji riječki trgovci i privrednici bili zainteresirani za plasman svojih proizvoda na tako široko i veliko područje Otomanske imperije. Uspostavljanjem dobrih veza između Otomanskog carstva i Rijeke rezultiralo je širenje turske konzularne mreže i na Rijeku. Ubrzo nakon toga otvra se Turski konzuklat u Rijeci. Tursko konzularno predstavništvo prvi put se spominje 1809. godine a prvi vicekonzul bio je turski državljanin Dimitrije Mavrici. U srpnju 1891. godine za novog vice konzula dolazi Nikolaj Nikolaki ef. Nikolaides gdje je nakon njegovog ustoličenja započela nova faza u odnosima Rijeke i Otomanskog Carstav. Godine 1914. posljednji turski konzul u Rijeci je bio Fuad–Bey. U dvadesetom stoljeću su registrirani prvi dosljenici, Bošnjaci muslimani na područje Hrvatskog primorja. Međutim masovnije doseljavanje je počelo nakon 1945.g (poslije oslobođenja Rijeke). Mahom oni koji su dolazili su bili obični radnici, zanatlije, trgovci ali među doseljenicima je bilo i intelektualaca.
Islamska zajednica u Rijeci od 1960. do 1990. godine
Ove 2009. godine navršava se točno pola stoljeća od ideje osnivanja Islamske zajednice i potrebi gradnje džamije (Islamskog centra) u Rijeci. Davne 1959. godine muslimani Rijeke razgovaraju o potrebi osnivanja zajednice a istovremeno razgovaraju i o gradnji džamije te uručuju pismo vakufskom povjerenstvu IZ u Zagrebu u kojem traže savjete i svaku drugu pomoć u iznalaženju rješenja, kupovine ili gradnje objekta za potrebe riječkih muslimana. Naredne 1960. godine, riječke muslimane posjećuje najviši vrh IZ iz Zagreba i Sarajeva. Iz zabilješki i sjećanja danas živih aktera tog vremena da se ustvrditi da je te 1960. godine izbaran i prvi inicijativni odbor od 5. članova koji ima mandat i zadaću osmišljavati i iznalaziti rješenja za moguće prostore u kojima bi muslimani u miru izvršavali svoje vjerske obrede. Obzirom da je skup održan u gradu Bakru u javnom prostoru, vijest se brzo proširila i na okolna mjesta Primorja gdje žive muslimani. Ubrzo nakon toga inicijatorima pristižu brojni upiti te podrška u nastojanju pronalaska prostora za okupljanje. Vrijeme brzo prolazi, entuzijasti se sastaju, diskutiraju kako bi ostvarili prvenstveno svoju ideju oko osnivanja Islamske zajednice u Rijeci. Savjetuju se sa Zagrebom kao središtem IZ u Hrvatskoj, te zagrebački Odbor na sjednici u listopadu 1963. godine predlaže inicijatorima u Rijeci da osnuju Islamsku zajednicu. Iste godine, posjećuje ih Reisu-l-ulema, vrhovni poglavar Islamske zajednice za Jugoslaviju, a zahvaljujući razumjevanju zagrebačkog Odbora Islamske zajednice i uglednih intelektualaca u tom odboru koji daju potporu riječkim muslimanima 1966. godine u Rijeci se osniva Islamska zajednica kao legalan i legitiman organ za područje Kvarnera i Primorja. Ovim činom Islamska zajednica u Rijeci korača svojim prvim koracima i pridobija svoje prve džematlije. Aktivnosti Islamske zajednice dobivaju na intenzitetu, a prvi mjesec ramazan se dočekuje sa imamom. Natjecateljski duh i entuzijazam se javlja u činjenju dobra a posebno u ramazanu 1966. godine kada se teravih-namaz klanjala po stanovima i kućama riječkih muslimana. Godine 1967. riječki muslimani i službeno od Islamske zajednice za Jugoslaviju traže vjerskog službenika što se odobrava od strane Starješinstva Islamske zajednice bivše Jugoslavije. Ramazanska druženja 1967. godine rezultiraju prvim donacijama za kupovinu mogućeg prostora ili zemljišta na kojem bi se možda izgradila džamija i imamska kuća. Već iduće, 1968. godine, početkom mjeseca prosinca, Odbor IZ Rijeka donosi odluku da se obrate gradskim vlastima u svezi određivanja lokacije i dodjele zemljišta za gradnju džamiju. Uz zdušno zalaganje vodećih ljudi u Islamskoj zajednici, ne nailazi se na razumjevanje tadašnjih gradskih vlasti. Godine 1981. aktivisti islamske zajednice u Rijeci odlučuju kao privremeno rješenje kupiti prostor za vjerske i druge potrebe te uposliti stalnog imama. Tadašnji muslimani zaokupljeni proširenjem vjerskih i drugih aktivnosti, te preuređenjem kupljenih prostorija 1983. godine ponovno se aktualizira pitanje džamije. Iste godine, ugovara se sastanak sa tadašnjom Komisijom za vjerska pitanja pri gradskoj upravi i Službi za prostorno uređenje sa zahtjevom utvrđivanja lokacije za izgradnju džamije. Tijekom 1984. godine upućuje se i prvi službeni zahtjev Zavodu za urbanizam i izgradnju grada Rijeke u kojem se traži dodjela lokacije za džamiju jer su potrebe vjernika veće nego što to udovoljavaju postojeći prostori. U prosincu 1986. godine Komisija za vjerska pitanja javlja Islamskoj zajednici da bi se trebalo riješiti pitanje lokacije za džamiju. Međutim, tek 1989. godine tadašnje vlasti grada Rijeke Islamskoj zajednici Rijeka nude 12 alternativnih lokacija za gradnju džamije. Iste godine, Odbor islamske zajednice Rijeka je od ponuđenih 12 lokacija izabrao lokaciju od 4000 kvadratnih metara na (Podmurvice) Rujevici nakon čega je raspisan i natječaj za izradu arhitektonsko-urbanističkog rješenja za Islamski centar u Rijeci sa džamijom. Na natječaju je bilo 14 radova za izradu idejnog rješenja budućeg Islamskog centra. U mjesecu lipnju 1991. godine, 9 članova žirija prihvatilo je idejno rješenje „ARCH“ dr. Ahmeda Hadrovića iz Sarajeva. Godine 1991. Skupština općine Rijeka je prihvatila idejno rješenje dr. Hadrovića, te izdala uvjete uređenja prostora za gradnju Islamskog centra. U mjesecu ožujku 1992. godine, pristupilo se i potpisivanju Predugovora o otkupu i pripremi zemljišta za izgradnju Islamskog centra u Rijeci.
Islamska zajednica u Rijeci od 1992. do 2001. godine
Osnivanjem Mešihata islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju, institucija Islamske zajednice u Rijeci ojačava u organizacijskom i svakom drugom pogledu. Sada ojačani svojim Mešihatom islamske zajednice u Hrvatskoj, aktivisti Islamske zajednice Rijeka 1992. godine potpisuju prvi Predugovor o kupnji zemljišta. Baš kada riječki muslimani pomisliše da je konačno riješen problem oko zemljišta na kojem će se graditi džamija, izbijanjem Domovinskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, riječki muslimani prihvataju veliki broj izbjeglica, prognanika iz Bosne i Hercegovine. Čelnici Islamske zajednice u Rijeci, analizirajući stanje stvari i svjesni činjenice da ne mogu raditi na više strana a na umu im je lokacijska dozvola za džamiju koja ima svoj rok valjanosti, odlučuju se da je važnija pomoć u zbrinjavanju prognanih i izbjeglih, te obrana Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a pripreme oko izgradnje džamije stavljaju privremeno u stanje mirovanja. Iako pritisnuti mnogim nevoljama, aktivisti Islamske zajednice ne posustaju u svome radu iako lokacijska dozvola za gradnju džamije isteče 1994. godine, gdje Islamska zajednica krajem iste godine od grada Rijeke traži produženje roka Lokacijske dozvole i početka gradnje budućeg Islamskog centra u Rijeci, a koji zbog ratnih okolnosti nije bilo moguće realizirati. Nažalost odgovor od Gradski vlasti je bio negativan. Naravno tada nastaje problem koji traje sve do 2003.g. Naredne 1995. godine, riječki muslimani uvidjevši problem oko skučenog prostora kupuju još dvije prostorije (stana) za potrebe Islamske zajednice, jednu u Rijeci a jednu u Crikvenici. Gledano sa današnjeg stanovišta, to je bila kapitalna odluka jer je ta imovina danas višestruko vrjednija a u vjerskom smislu je opravdala svoju vjersku namjenu. Tijekom 1997. godine pojavljuje se problem gdje sada Izvršni odbor Medžlisa islamske zajednice Rijeka saznaje da je grad izvršio prenamjenu postojećeg zemljišta, te sada nudi dvije nove alternativne lokacije na Pehlinu i Grbcima. Ubrzo nakon toga 1998. godine od grada Rijeke pristiže dopis u kojem sada precizira mjesto i konture parcele Islamskog centra u Rijeci na lokaciji Hostov breg. Mešihat islamske zajednice u Hrvatskoj se uključuje svom puninom u potpori Izvršnom odboru Rijeka te sugerira da prihvati lokaciju Hostov breg. Godine 2000. Islamska zajednica pregovara sa gradom Rijekom te potpisuje Predugovor o kupovini zemljišta kojeg isplaćuje više od 80%. Iste godine se bira prvi inicijativni odbor i odbor za pripreme izgradnje Islamskog centra. Razrađuju se i određuju smjernice rada, odabire se konzalting tvrtka Alfacommerce d.o.o sa kojom se potpisuje Ugovor o vođenju administrativnih i konzultativnih djelatnosti. Raspisuje se Natječaj za novo idejno rješenje Islamskog centra u Rijeci. Mediji se svom puninom uključuju i upoznaju javnost o aktivnostima oko novog idejnog rješenja Islamskog centra, gdje pristižu ponude autora i na koncu se odabire najprihvatljivije rješenje. Osniva se komisija od strane Islamske zajednice u Rijeci, sastavljena od stručnih i kvalitetnih članova komisije koja ima zadatak odabira Natječaja idejnog rješenja za Islamski centar u Rijeci. Po odabiru prvonagrađenog rješenja autora, Mešihat islamske zajednice u Hrvatskoj zapaža mnoge nepravilnosti. U međuvremenu, organizira se okrugli stol po tom pitanju u kome se konstatira da su riječki muslimani, što u svom zanosu, neiskustvu i iskrenosti prema struci, prevareni, jer se radilo o najobičnijem plagijatu robne kuće u Amsterdamu koji je uz samo male preinake predstavljen kao idjeno rješenje Islamskog centra u Rijeci. Gore navedenu sumnju o plagijatu idejnog rješenja Islamskog centra u Rijeci potvrdilo je i predsjedništvo udruženja arhitekata R Hrvatske. Nakon cijele problematike oko idejnog rješenja budućeg Islamskog centra u Rijeci dolazi do onog najgoreg i najtežeg, podjele riječkih muslimana zbog svojih inata i usijanih glava, gdje je Mešihat islamske zajednice u Hrvatskoj bio prinuđen nakratko zamrznuti aktivnosti Izvršnog odbora Medžlisa islamske zajednice Rijeka i Odbora za pripreme izgradnje Islamskog centra u Rijeci, što naravno nekolicina ne prihvata, pa je Mešihat bio prinuđen imenovati povjerenstvo kao nosioca odgovornosti Islamske zajednice u Rijeci.
Islamska zajednica u Rijeci od 2001. godine do 2009. godine
U mjesecu travnju 2001. godine Islamska zajednica u Rijeci raspisuje novi konkurs za novo idejno rješenje Islamskog centra u Rijeci. Tijekom 2002. godine vršena je procedura oko izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana a konačni prijedlog GUP-a dat je na javnu raspravu gdje je za Islamsku zajednicu otvoren problem, jer je tijekom javne rasprave grad Rijeka zaprimio mnogobrojne primjedbe građana (peticija protiv lokacije gradnje Islamskog centra na pomenutoj lokaciji) na predloženu lokaciju za izgradnju Islamskog centra. Na temelju rezultata i dodatnog javnog uvida u prijedlog GUP-a a uvažavajući mnogobrojne primjedbe građana, u svibnju 2006. godine grad Rijeka nudi ponovo novu lokaciju za Islamski centar. U međuvremenu 2003. godine Islamska zajednica u Rijeci prihvata novo idejno rješenje Islamskog centra poznatog akademskog kipara, akademika Dušana Džamonje. Krajem 2006. godine, Islamska zajednica u Rijeci od grada Rijeke dobiva Pismo namjere iz kojega je vidljivo da je: izvršena analiza alternativne lokacije na temelju elaborata, „analiza prostornih parametara“, pozicija nove lokacije sada je nešto južnije od prethodne koja je uvedena u GUP pod brojem D9-32, područje Rujevica, poznatije kao Mario Gennari. U međuvremenu grad je prihvatio zamjenu zemljišta postojeće lokacije za prethodnu, iste veličine pod istim uvjetima gdje je Grad Rijeka na temelju priloženih računa Islamske zajednice nastalih na prethodnim ulaganjima na prethodnoj lokaciji Islamskog centra iste u potpunosti i priznaje.
U studenom 2007. godine, županijskom uredu za urbanizam dostavljena je kompletna dokumentacija za Lokacijsku dozvolu Islamskog centra a u međuvremenu grad Rijeka je podnio zahtjev za lokacijeske dozvole za novi pristupni put koji će između ostalog biti jedan od pristupnih puteva za Islamski centar na Rujevici. U istom vremenu, konzalting tvrtka Alfacommerce d.o.o. u ime Islamske zajednice Rijeka je od tri ugledne projektantske kuće zatražila je preliminarne ponude za izradu projektno-tehničke dokumentacije Islamskog centra Rijeka kako bi se odmah nakon izdavanja Lokacijske dozvole pristupilo i izradi projektne dokumentcije (glavni i izvedbeni projekt). Medžlis islamske zajednice Rijeka je u u ožujku 2008. godine po prvi put od početka same ideje pristupio je zemljištu lokacije Islamskog centra u Rijeci sa ciljem pripremnih radnji za izgradnju Centra. U mjesecu travnju 2008. godine pristupilo se izradi geotehničkog istraživanja-bušenja kako bi se teren u statičkom smislu mogao prilagoditi budućem Islamskom centru u Rijeci. Izvršni odbor Medžlisa islamske zajednice Rijeka prihvata ponudu ugledne arhitektonske trvtke „ADB“ iz Zagreba za izradu projektne dokumentacije. Grad Rijeka je u prosincu iste godine Medžlisu islamske zajednice Rijeka ponudio otkup još 6.560 metara kvadratnih zemljišta pored postojećih 4000 metara kvadratnih kojeg je imala u svom vlasništvu po vrlo prihvatljivoj cijeni od 60 eura po metru kvadratnom. Medžlis islamske zajednice Rijeka 2008.g. je sklopio Ugovor sa gradom Rijekom o kupnji preostalog dijela zemljišta, te odmah isplatio 60% od ukupne sume novca za zemljište, te sada u svom vlasništvu za potrebe Islamskog centra posjeduje 10.812 metara kvadratnih zemljišta, na vrlo atraktivnoj lokaciji pored same riječke obilaznice. Tvrtka ADB iz Zagreba je u lipnju 2009.g. završila izradu projektne dokumentacije (Glavni projekat) nakon čega je glavni projekt konačno i predan na reviziju i potvrdu Gradu Rijeci a koji je samo dan prije postavljanja kamena temeljca bio potvrđen od strane grada Rijeke kao valjan i legitiman dokument.